Piše: Anja Ivana Milić, suosnivačica Ženskog arhitektonskog društva

Salone del Mobile 2026 i Milano Design Week 2026 ove godine nisu funkcionisali kao klasičan pregled industrije nameštaja, već kao velika urbana sekvenca u kojoj se brišu granice između arhitekture, scenografije, mode, umetnosti i dizajna enterijera.
Milano je ponovo postao grad kroz koji se projekat doživljava hodom — od baroknih palata do napuštenih industrijskih kompleksa i privremenih platformi poput Capsule Plaza i Alcova.

Među najzapaženijim instalacijama izdvojila se Lina Ghotmeh u Palazzo Litta sa projektom Metamorphosis in Motion, roze labirintom koji aktivira prostor kroz kretanje i zadržavanje, dok je Palazzo Citterio kroz izložbu When Apricots Blossom otvorio intimniji diskurs o zanatu, kulturi i zajednici regiona Aralskog mora.
U Fondazione Luigi Rovati, Snøhetta × USM kroz Renaissance of the Real redefinišu odnos tela i prostora, dok projekti u Piscina Romano, Ex Macello i Villa Borsani potvrđuju da instalacija danas sve više postaje arhitektura u malom.

Veliki brendovi poput Louis Vuitton, Hermès, Prada, Bottega Veneta i Stone Island više ne predstavljaju proizvode već kompletne atmosfere, često snažnije i preciznije od institucionalnih izložbi. Louis Vuitton je kroz Objets Nomades u Palazzo Serbelloni pokazao luksuz kao arhitektonsku scenografiju i kolekcionarski prostor, dok je Prada kroz Prada Frames spojila teoriju, arhitekturu i društveni diskurs u jednu od intelektualno najrelevantnijih platformi Design Week-a. Škoda i drugi automobilski brendovi pomerili su fokus sa vozila na iskustvo mobilnosti, predstavljajući automobile kao deo šireg prostornog i urbanog sistema.
Paralelno, predavanja i diskurs okupili su autore poput Rem Koolhaas, OMA, AMO, Patricia Urquiola, Formafantasma i Stefano Boeri, potvrđujući da savremeni dizajn više nije izolovana disciplina.

Sam Salone 2026 pokazao je jasan odmak od hladnog minimalizma: dominiraju taktilni enterijeri, tamno drvo, brušeni kamen, zidne obloge, modularna rešenja sedećih kompozicija, zaobljene forme i “cocooning” atmosfera. Nameštaj se ponaša kao mikro-arhitektura, dok svetlo postaje osnovni alat oblikovanja prostora.
Ipak, ključna kritika ostaje činjenica da veliki deo postavki funkcioniše savršeno kroz kadar i digitalnu percepciju, ali slabije kao realan prostor dugog trajanja. Najveći pomak 2026. godine bio je ulazak “collectible design”-a , direktno u srce sajma kroz platformu Salone Raritas. Po prvi put, ograničene serije, galerijski komadi, zanatski objekti i hibridi između umetnosti i dizajna nisu bili marginalna scena grada, već deo glavnog toka Salona.
Zanimljivo je i koliko su granice između disciplina gotovo nestale. Moda, umetnost, hospitality, galerijska scena i industrijski dizajn danas funkcionišu kao jedinstven sistem. Salone 2026 je to potpuno otvoreno prihvatio.


